Razgovor s Mironom Perićem iz zajednice mladih Župe Svete Obitelji

Moliti i raditi, a kad je teško ustrajati

Moliti i raditi, a kad je teško ustrajati

Jeste li znali da gotovo u centru grada Zagreba postoji zajednica mladih čiji se članovi svakodnevno okupljaju na molitvu krunice? Jeste li znali da ti isti mladi konstantno posjećuju potrebite u svojoj župi, stvaraju prijateljstvo s njima i organiziraju humanitarne akcije kako bi im konkretno pomogli? O tome kako rastu u međusobnom prijateljstvu i zajedništvu s Isusom te kako vjeru i ljubav prema Bogu pretočiti u konkretna djela milosrđa, razgovarali smo s Mironom Perićem iz Župe Svete Obitelji.

Predstavi nam ukratko vašu zajednicu mladih u Župi sv. Obitelji – kako izgledaju vaši susreti, kada se okupljate, po čemu ste posebni?

Mladi iz župe i okolice okupljaju se svaki ponedjeljak u prostorijama župe. Jedanput mjesečno slavimo našu ''posebnu'' svetu misu koju predvodi vlč. Mirian Šuvak, a vlč. Ramos se pridruži u ispovijedanju. Jedanput mjesečno je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, dok ostala dva susreta imamo nagovore ili svjedočanstva, a sve je dodatno začinjeno s puno molitve i pjesme. Naše susrete pokušavamo osmisliti tako da uključuju što više pojedinaca iz zajednice u kreiranju susreta, pa su mnogi od nas imali priliku da pred svima svjedoče i iznesu svoja iskustva molitve, svojega osobnoga susreta s Isusom, što doprinosi povezivanju i stvaranju zajedništva. Pokušavamo susresti svakoga ponaosob te mu pokazati da je poseban i lijep samo po tome što jest. I tako svjedočiti Isusovu naklonost prema svakoj duši.

Iza vas su dva velika humanitarna koncerta kojima ste duhovnu glazbu iz crkvenih dvorana 'preselili' u noćni klub. Jeste li zadovoljni ishodom? Kakve su reakcije ljudi bile?

Razmišljanja smo da je mladima potrebno pristupiti na njima poznat i privlačan način i kroz to svjedočiti živoga Isusa. Ljudi su reagirali izvrsno, zabavili su se uz dobru i živu duhovnu glazbu, a uz to se dogodilo i mnogo dobrih stvari. Neki su nakon prvog koncerta, koji je bio u prosincu prošle godine, krenuli na zornice, ispovijedi, osjećala se velika povezanost i svi su bili kao jedno. Mnogi mladi su se uvjerili da postoje i drugi mladi koji žive drugačijim životom od onoga kojeg svijet nudi. To nam je bio i jedan od ciljeva, okupljati mlade i pokazati im da nas ima mnogo koji u svojim životima tražimo volju Oca našeg Nebeskog. Posebno me dirnuo tekst koji je osvanuo na portalima od strane jednoga mladića koji je nama nepoznat. Naslov teksta bio je ''Isus u disku'', u kojem on iznosi da nikada nije vidio toliko iskreno radosne mladeži, toliko zajedništva, topline i ljubavi među mladima na jednom takvom mjestu. Isto tako, čuo sam jedno svjedočanstvo te iste večeri kojeg mi je prenio Matej od strane konobara koji radi u tom disku, koji je nakon upita kako ti je večeras bilo uskliknuo sav radostan – ''Hvala Bogu , večeras se nitko nije potukao''.

Prikupljenim novcem već pomažete siromašnim obiteljima u vašoj župi, zar ne? Na koje sve načine pomažete i brinete za te obitelji?

Da, ima nekoliko starijih osoba, dječaka iz jedne ustanove i obitelji koje posjećujemo konstantno i imamo već izgrađene odnose s njima. Primarno nam je cilj ostvariti odnose i prijateljstvo s tim osobama. Svjesni smo i toga da smo i mi ograničeni nedostatkom sposobnosti i vremena za odnose. Ipak, želja nam je pokazati svima njima da su vrijedni i lijepi te da ih Bog, naš Otac ljubi takve kakvi jesu. Iako su često slabi, nemoćni, bolesni, siromašni i osamljeni, usprkos svoj toj patnji tu se događaju susreti u koje sam Gospodin dolazi, osjetimo to u srcu. Bez obzira tko su i od kuda dolaze, želimo im navijestiti kraljevstvo ljubavi po Isusu Kristu koji nikoga ne ostavlja. Sve to prati i materijalna pomoć jer, kako kaže jedan naš biskup, ne možeš naviještati braći evanđelje ako je on gladan, tako da im često damo podršku kupnjom potrepština, drva, različitih popravaka, lijekova, pregleda, itd. U svim tim aktivnostima bitno nam je ne zaboraviti da ih susretnemo kao ljude koji su neizmjerno vrijedni i lijepi, bitno nam je provesti vrijeme s njima, odnosno podijeliti taj životni trenutak. Iz tog susreta obostrana je korist jer ''potrebiti'' nisu više sami bez utjehe, a ''potrebiti'' mladi čovjek mijenja se u srcu susretom sa čovjekom koji je u patnji, boli i osamljenosti. Da samo vidite kako nas neki od njih iščekuju kao da im stiže sam ''Mesija-Spasitelj'' u posjet, predivno iskustvo kako čovjek čovjeku može unijeti radost u život. Ja bih volio isto tako iščekivati Gospodina.

Puno se danas govori da smo usprkos tolikim sredstvima komunikacije zapravo sve više otuđeni jedni od drugih. Imaju li mladi osjećaja za bližnje u potrebi, imaju li ovakve humanitarne akcije uspjeha?

Mnogi su danas otuđeni, ali mislimo da mladi imaju sluha za to i volje samo im je ponekad potreban mali poticaj ili ohrabrenje da krenu. Često nam se javljaju mnogi dobri ljudi koji bi htjeli na neki način pomoći, pa ove akcije imaju uspjeha jer se uvijek prikupe potrebna sredstva i pridruže nam se novi ljudi.

Upravo u ovome tjednu obilježavate godinu dana svakodnevne večernje molitve krunice. Na koje nakane molite, kako ste se uspjeli okupiti i kako baš svaki dan uspijete odvojiti vrijeme za zajedničku molitvu? Vidite li već i plodove svojih molitava?

Da, već godinu dana molimo Gospinu krunicu svaki dan iza naše župne crkve u 20:15 sati, mislimo da je to velika milost koja nam je darovana. Molimo za različite nakane, a najčešće su za naše još veće povezivanje s Gospodinom i bratom čovjekom, za potrebite u našoj župi, za župu, ostale zajednice u župi, za kvart, svećenike, progonjene kršćane, osobne nakane, za bračne drugove, itd. Svjedoci smo da su nam mnoge molitve i poduhvati blagoslovljeni i u svemu tome naša se srca mijenjaju, mijenjaju se srca ljudi oko nas, mladi se zaljubljuju, raste zajedništvo. Ne znamo ni sami kako nam je to uspjelo da svaki dan bar jedan moli iza crkve, najčešće nas je od 5 do 10 mladih koji svakodnevno mole za nakane koje svi prikazujemo.

Mnogi mladi imaju različite ideje o tome kako se jače angažirati u župi, ali ponekad zapnu na put prema realizaciji. Vaši projekti polako daju rezultate. Imate li savjet za mlade naše nadbiskupije kako pretvoriti svoje ideje u projekte?

Moliti i raditi, a kad je teško treba ustrajati jer Gospodin daje nadahnuće, otkriva se onima koji ga sa čvrstom željom u srcu traže. Trebamo računati i na brata čovjeka jer nam Gospodin stalno pokazuje koliko On računa na nas. I kada se to povjerenje izda treba uvijek iznova tražiti i moliti za njegovu obnovu po primjeru Gospodina koji uvijek računa s nama i ima povjerenja u nas. Tu naklonost najbolje nam pokazuje kroz svetu ispovijed. Znači, najvažniji savjet je molitva i rad, te taj da nema sreće bez drugoga čovjeka. Kad su te nakane čiste, onda iz te čežnje za dobrom prema drugima projekti dolaze sami od sebe. Slaviti život u malim stvarima, ne graditi odnose na materijalnom, nego graditi odnose u kojima se daješ bez traženja sebične koristi... Ovo su neka načela koja smo mi iskusili i koja daju ploda i koriste drugima, a na kraju, da nismo toga ni svjesni, koriste i nama samima. Vjerujemo da to našeg Oca neizmjerno raduje, gotovo smo sigurni :)

Autor: Elizabeta Mikulić

Objavljeno: 09. 05. 2015. u kategoriji Svjedočanstva