Kako postati pobjednik nad svijetom?
Treba izdržati i preživjeti. Na kraju ćemo ipak svi posustati i umrijeti. Ne možemo biti jači od svijeta, a svijet je okrutan gospodar kojemu smo svi podložni. Ove su misli proturječne poruci vjere i značenju blagdana Uskrsa koji nam, kao u epilogu tragičnih priča, naznačuju konačan pozitivan rasplet događaja, no mogu se uklopiti u putovanje glavnih likova romana "Mreža", autoraVjekoslava Tomašića, koji će pokušati, vjerni istini i pravdi, izdržati sva iskušenja što neće biti nimalo lako. Roman je izdala nakladnička kuća Glas Koncila kao pobjedničko ostvarenje na natječaju za najbolji neobjavljeni roman koji promiče kršćanske vrijednosti u univerzalnom smislu.
Roman "Mreža" opisuje život Krešimira Pavića (zvanog Kay) i Ane Zagar, dvoje mladih koje od početka priče povezuje međusobna i uvijek sve čvršća veza ljubavi, ali i borba za istinske ideale tijekom deset burnih godina (od 1990. do 2000.). Za to vrijeme na njihov osobni i zajednički životu utječe čitav niz, ili prikladnije reći, mreža događaja nastojeći ih ukrotiti i disciplinirati po nekom nadglobalnom planu uređenja svijeta. Njih se dvoje upoznaju na školovanju u Bethsedi, u saveznoj državi Maryland. Početak Domovinskog rata ih potom povezuje u Domovini.
Krešo je branitelj na prvoj crti obrane u Vukovaru za što će ga kasnije progoniti Međunarodni politički sud, iako je on svoj vojni rok odslužio maksimalno pošteno. Zatim radi u izmišljenom Ministarstvu vanjske trgovine, koje radi sve osim stvarne brige za nacionalne interese. Potom i Krešo i Ana odlaze na, jednako tako izmišljeno, Globalno sveučilište u Washington gdje se školuje buduća svjetska elita. U tom dijelu postaje jasnije što podrazumijeva naslov romana "Mreža".
Glavna mjesta radnje i okolnosti zbivanja daju dobre temelje za ovaj kršćanski triler, odnosno ljubavnu uzbudljivu dramu ispričanu kroz 15 poglavlja. Roman se dotiče mnogih tema koje nastoji vjerno i uvjerljivo predstaviti navodeći svakog čitatelja da preispita vlastitu savjest i zauzme stav u odnosu na našu nacionalnu povijest i sadašnjost usred rana Domovinskog rata te izazova globalizacije i ulaska u međunarodnu zajednicu s kojima se u romanu suočavaju Krešo i Ana.
Iako je riječ o romanu, dakle, izmišljenoj priči izmišljenih likova, dojam stvarnosti je velik posebno zbog čestih autentičnih povijesnih navoda te zbog gotovo dokumentarističkih, a opet romansiranih opisa. "Mreža" nas podsjeća na mnoge teme važne za svakog Hrvata, upozorava na mnoge stvarne nepravde i manipulacije i potiče na što otvorenije i zauzetije suočavanje sa svijetom koji nas okružuje i koji nas neće moći slomiti ako zadržimo vjeru i pogled na ideale već će to biti susret i borba za dobro, a po primjeru glavnih likova romana zaključujemo, i za očuvanje ljubavi. To će biti susret koji će mijenjati svijet.
"Mreža" se čita lako - jer je stil pisanja ležeran, sa zanimanjem - jer se tiče svakog čitatelja, s pažnjom - jer nosi mnogo poticajnih i poučnih poruka, ozbiljno - jer govori o važnim temama, a osobito je preporučujemo mladima koji su u iskušenju da se predaju i podlože svijetu jer im daje realan primjer kako ne samo izdržati i preživjeti nego i postati pobjednik nad svijetom.
Misao romana vrlo znakovito izražava naslovnica na kojoj se nalazi grafika vukovarskoga vodotornja čija sjena izražava siluetu križa, a sve to upleteno je u neuglednu mrežu koja onome što je hrvatsko i kršćansko ne dopušta da dođe do izražaja. Na stražnjoj korici vidimo dvije zelene mladice koje vjerojatno simboliziraju dva glavna lika romana čija mladost i hrabrost niče iz izmučene i opterećene zemlje stvarajući novu nadu za sve nas.
Autor "Mreže", Vjekoslav Tomašić, rođen je u Zagrebu 1942. godine., u SAD-u je magistrirao. U svom književnom radu već je objavio roman "Istarski requiem", a uz "Mrežu" piše još dva djela koja poput "Mreže" govore o položaju Hrvatske u različitim razdobljima 20. stoljeća. Kao pedantan autor koji ne voli knjige objavljivati na brzinu, mnogo svojih napisanih tekstova još uvijek čuva spremljene u ladici te ih dotjeruje i usavršuje. U svojem pisanju, na temelju ovdje predstavljenog romana, vidi se da autor, premda ne govori opsežno i izričito o vjeri, u svoje pisanje ugrađuje i promiče kršćanske vrijednosti dajući im povlašteno mjesto dublje stvarnosti na kojoj se temelji sva zbilja.
