Zasigurno se svaki čovjek okušao u radu. Već kao djeca mogli smo pomoći roditeljima u njihovu poslu oko kuće ili gdje drugdje, konačno i sami kao školarci i kasnije kao studenti morali smo učiti, pisati zadaće, čitati, a sve su to vidovi rada. Tako govorimo o intelektualnom i fizičkom radu. Jedan i drugi vid rada nisu suprotstavljeni već ne mogu jedan bez drugoga. Tim govorom ne podcjenjujemo ni jedan vid rada, ni bilo kojeg radnika. Svjedoci smo radništva naših roditelja ili bliskih nam osoba, ali svjedoci smo i svojega rada, bilo u slobodno vrijeme, bilo kao izvor stalne zarade.
Složit ćemo se kako je danas teško biti radnik, a radnici su i oni u prosvjeti, znanosti, školskim i studentskim klupama, u industriji, u poljoprivredi i mnogim drugim gospodarskim granama. Možemo se pitati, gledajući današnje stanje radnika, ima li smisla biti radnik, ima li smisla raditi? Odgovor je jednostavan: kad ne bismo radili bilo bi nam dosadno. No, odgovor je i dublji. Dostojanstvo čovjeka sastoji se i u tome što je pozvan na rad, jer radom čovjek oblikuje svijet. Čovjekov rad je njegov doprinos čovječanstvu. U Biblijskom smislu Stvoritelj daje čovjeku nalog, povjerivši mu zemlju na brigu, da obrađuje tu istu zemlju te se na taj način brine za nju (usp. Post 2,5-6). Svijet je čovjekova stvarnost za koju se on mora brinuti svojim radom i svojim naporom kako bi čuvao i brinuo se za stvoreni svijet. Čovjek ima tu čast i dostojanstvo podložiti sebi zemlju i vladati njome. Vlast nad zemljom označuje brigu i mudro upravljanje istom. Smisao rada nalazi se u brizi za stvoreni svijet.
Biti radnik i raditi nije prokletstvo. Čovjek je sposoban za rad, a taj rad je stvaranje, djelovanje, oblikovanje, razvijanje svojih sposobnosti. U radu do izražaja dolaze različiti čovjekovi talenti, a svoje talente ne želimo zakopati. Svojim radom čovjek pokazuje da je odgovoran, pokazuje da mu je stalo do njega i dragih mu osoba jer rad ima i egzistencijalni smisao. Rad je čovjeku izvor pristojnih uvjeta života koje pripadaju svakom čovjeku. Radom se čovjek bori protiv siromaštva i nedostojnih životnih uvjeta. Stoga je potrebno cijeniti rad od strane poslodavca, radnika, ali i cjelokupnog društva. Ne opravdava nas misao kako rad pripada nižim slojevima društva jer time preziremo sebe kao biće koje je sposobno stvarati i djelovati. Kršćanin zna da svojim radom sudjeluje i nastavlja Stvoriteljevo djelo stvaranja te pokazuje brižljivu odgovornost za stvorenu stvarnost.
U drugoj smo opasnosti ako nam rad postaje predmet slijepog obožavanja, „jer se u njemu ne može naći posljednji i konačni smisao života“, kako nam govori Kompendij socijalnog nauka Crkve u broju 257. Rad nije čovjekova svrha već sredstvo kojim služi Bogu, sebi i drugima. Rad ima i svoju društvenu dimenziju jer doprinosi i dobru cjelokupnog društva. Nitko nema pravo živjeti na tuđi račun, na račun tuđih žuljeva. U radu dolazi do izražaja i bratska kolegijalnost i potpora, ali rad nas poziva da znamo podijeliti njegove plodove s potrebitima. Dostojanstvo rada time i radnika poziv je i izazov za poslodavce i društvo da se ne izruguju iz radnika već da cijene i vrednuju čovjekov rad. Nitko ne može za sebe zadržati ono što pripada drugome.
Rad je čovjekovo pravo i dobro. U radu do izražaja mora doći čovjek, osoba koji je oblikovatelj i nositelj rada te taj isti rad ili njegov učinak ne smije biti iskorišten protiv čovjeka. Radom se čovjek ostvaruje, pokazuje da je inteligentan i inovativan. Radom čovjek pokazuje i brani svoje dostojanstvo te napad na rad i radnika jest napad na čovjekovo dostojanstvo. Takav napad očituje se brojem nezaposlenih, nehumanim radnim uvjetima, neisplaćivanjem zaslužene plače, izrabljivanjem… Nitko se ne smije stavljati iznad dostojanstva drugoga.
Kršćanin, ali i čovječanstvo, ima uzor radnika u Isusu Kristu. On je sam bio fizički radnik u Josipovoj radionici (usp. Mt 13,55; Mk 6,3). Svojim naučavanjem hvali mudrog i marljivog slugu (usp. Mt 24,46), dok opominje lijenog slugu koji zakapa svoj talent (usp. Mt 25,14-30). Cijeli Isusov zemaljski život prožet je mišlju kao o radu za dobro čovjeka. Tako je njegovo poslanje djelovanje za čovjeka (usp. Iv 5,17).
Ne bojmo se rada. Iako nas je strah biti radnikom, zbog današnje situacije u društvu oko vrednovanja rada, to nas ne smije spriječiti u razvijanju naših sposobnosti. Društvu nesklonu radu moramo pokazati vrijednost rada. Svoje sposobnosti razvijamo svojim radom, fizičkim i intelektualnim. A rad je i učenje i studiranje i istraživanje i čitanje i bavljenje umjetnošću i kulturom, rad je i obrađivanje zemlje i stvaranje u industriji i graditeljstvo i …