Storge, philia, eros i agape. To su četiri vrste ljubavi koje prevodimo kao: privrženost, prijateljstvo, strast (zaljubljenost) i milosrđe (karitas). Njima je posvećena knjiga "Četiri ljubavi" poznatoga engleskog pisca C. S. Lewisa. Knjiga je stvarana iz kršćanske perspektive, ali se otvoreno i ozbiljno hvata u koštac s cjelokupnim područjem onoga što podrazumijevamo pod pojmom ljubav.
Knjiga se sastoji od četiri, odnosno šest dijelova, ako četirima ljubavima dodamo i sadržajan uvod te odlomak o ljubavi prema onome što je niže od čovjeka. U uvodu pisac razgraničuje ljubav na ljubav-potrebu i ljubav-dar i uspoređuje ih s ljubavlju djeteta prema majci, odnosno ljubavlju Boga prema čovjeku. U sljedećem odlomku razmatra značenje ljudske ljubavi prema stvarima, prirodi, životinjama, domovini, Crkvi.
Storge označuje privrženost. To je najraširenija od svih ljubavi i nju susrećemo u obiteljima i među ljudima u istim situacijama, započinje pisac. Možemo je usporediti s bratskom ljubavlju. To je vrsta ljubavi koja može zajedno spojiti pse i mačke što označuje da privrženost postoji i među osobama različitih interesa. Dolazi prirodno i spontano, ali je i vrlo ranjiva kada se očituje kao ljubav-potreba.
Philia je ljubav među prijateljima, ljudima koji dijele zajedničke interese i pogled na svijet. Piscu je stalo da istakne prijateljstvo kao zasebnu vrstu ljubavi koja je od svih ljubavi "najmanje nagonska, organska, biološka, čoporativna i neophodna." Prijateljstvo se uspostavlja po slobodnom odabiru i stvara čvrstu i sigurnu vezu, ali danas se ta vrsta ljubavi premalo opisuje, jednim dijelom stoga jer rijetki uspijevaju naći pravog prijatelja.
Eros podrazumijeva zaljubljenost i u knjizi ga pisac distancira od čistog erotskog uzbuđenja, a usmjeruje prema osjećajnoj vezi među osobama koja među njima stvara sakrament vjernosti i brige jedno za drugo. Međutim, obećanje neprolazne zaljubljenosti i vjernosti koje eros daje nemoguće je ispuniti i zato se ne bi smjelo eros idealizirati.
Agape je teško prevesti. Prema ovoj knjizi možemo ga razumjeti kao karitas, milosrdnu ljubav, ali još bolje kao bezuvjetnu ljubav koja ljubi bez obzira na stanje ljubljenoga. Ta je ljubav specifično kršćanska vrlina jer može doći jedino od Boga i ona je najuzvišenija od svih ljubavi. To je ujedno i ljubav koja se žrtvuje, daje sve za dobro drugoga, kao što je to i Bog učinio za čovjeka predajući se iz ljubavi u Isusu Kristu. Poglavlje završava i s naznakom posebne zahvalne ljubavi.
Jedna od najdojmljivijih usporedbi ljubavi iz knjige je slika vrta koji da bi bio lijep, traži trud čovjeka koji će ga obrađivati, ali i još više Božje darove kiše, sunca i drugih uvjeta. Niti jedna ljubav neće uspjeti bez našeg zauzimanja i bez Božje milosti. U ovom kratkom pregledu sadržaja knjige nije iscrpljeno gotovo ništa od njene poruke niti on može dočarati posebno iskustvo čitanja koje ova knjiga pruža. Svatko tko je uzme u ruke osjetit će nekonvencionalan, iskren, otvoren i snažan govor obogaćen odličnim slikama i primjerima. Ništa tu nije ispričano idealistički, onako kako to neke teološke knjige pokušavaju prikazati i pritom katkad padaju u zamku iluzije. Tim će više ova knjiga moći uvjerljivo progovoriti svojim čitateljima. O ljubavi govori realno i kritički objašnjavajući i mnoge zamke, opasnosti i negativne strane određenih "ljubavi".
C. S. Lewis ovu knjigu piše iz uvjerenja i iskustva te sam govori kako se ne usudi reći o dotičnim temama više jer nije siguran. I zato ponizno zaključuje kako je knjigu potrebno nastaviti, ali neka to učine stručniji i mudriji ljudi. Knjiga sa svojim sadržajem ostaje kao vrlo korisno štivo koje bismo svakome rado dali na čitanje, i koje će svakome u određenom smislu koristiti, ali ni u jednom slučaju ne pretendira dati konačne odgovore i zaključke. To treba vidjeti i iskusiti u osobnom životu odvažno napredujući putem ljubavi.
Clive Staples Lewis (1898. – 1963.) bio je profesor filozofije i književnosti na sveučilištima Oxford i Cambridge. Poznati je pisac književnih djela od kojih su najpoznatije "Narnijske kronike". Također je napisao nekoliko lijepih i vrijednih teoloških djela među kojima možemo istaknuti njegovu zanimljivu apologiju vjere "Kršćanstvo nije iluzija". Bio je blizak prijatelj s J. R. R. Tolikienom u razgovoru s kojim se je uvjerio da Bog postoji te je svojim djelima nastojao prenijeti kršćansku poruku. Njegova djela rado su čitana zbog vedrog stila, radikalnih stavova i dubine misli.