U nedjelju, 12. svibnja davne 1907. godine, Anna Marie Jarvis nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala je Memorial Mothers Day Meeting. S petsto bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Dušom i tijelom posvetila se inicijativi za osnivanje državnog praznika u čast majkama. „Nadam se i molim da će netko nekada uvidjeti kako obilježavanjem Majčinog dana slavimo njihova nesebična davanja, njihove nepovratne usluge čovječanstva u svakom aspektu njegova djelovanja. Majke to zaslužuju!“, tim riječima obraćala se Anna političarima, gospodarstvenicima, svećenicima i mnogim drugima ne bi li ih potaknula da svojim majkama u posvete jedan dan u godini. Netko je nekada uistinu čuo njezine riječi. Najprije su te riječi doprle do 'običnih' ljudi koji su znali prepoznati promjenu koje majke donose svijetu. Zatim je te riječi čuo i Woodrow Wilson koji je 1914. godine Majčin dan proglasio nacionalnim praznikom. Od tada, druga nedjelja u svibnju, na obiteljskim kalendarima diljem svijeta zaokružena je crvenim srcem.
Woodrow Wilson možda je bio taj netko nekada koji je formalno odao počast majkama, stavivši ispod brojke u kalendaru naznaku – Majčin dan. No, Anna kao da je zaboravila da je Netko nekada već odao počast svim majkama. Netko je nekada svim majkama pokazao da su najvrjednija bića. Nije to pokazao svojim riječima ni bijelim karanfilima, već time što je svoga sina, pravog Boga i pravog čovjeka povjerio skromnoj ženi. Taj je Netko, stavljajući Krista u Marijine ruke, ispod svake brojke na dvanaestlisnom kalendaru, ispisao fusnotu MAJČIN DAN.
Dragi prijatelju, sjetiš li se svakoga dana čestitati svojoj majci njezin dan? Sjetiš li se zahvaliti joj na svakom pripremljenom obroku, na svakoj pospremljenoj stvari toga dana? Sjetiš li joj se ispričati svakoga puta kada ju povrijediš? Sjetiš li se usred dana nazvati ju, samo kako bi joj rekao da ju voliš? Ja nerijetko zaboravljam kako je taj Netko proglasio svaki dan, Majčinim danom. Zaboravljam reći hvala, molim te, oprosti i volim te. Ali često se sjetim reći: mama daj mi, možeš li i, ali meni to treba odmah.
Gledajući danas, crvena slova ispod brojke na kalendaru, osjećam ono što bih trebala osjećati svakoga dana. Osjećam neizmjerni ponos, ljubav i zahvalnost prema biću koje mi je darovalo ono najvrjednije što imam - život. Osjećam zahvalnost što sam krv njezine krvi, duša njezine duše, koja je u meni usadila zrno ljubavi, zrno sreće, zrno dobrote i požrtvovnosti.
Danas sam odlučila svojoj majci nadoknaditi svaki zaboravljeni trenutak. Odlučila sam joj najprije reći HVALA. Hvala, što je u tišini svoga srca pretrpjela svaku moju uvredu, svako moje nelogično proturječje, svaku moju želju da me pusti na miru jer ionako ne može razumjeti ono što mi se događa kada jer ju je vrijeme ionako pregazilo. Odlučila sam joj reći HVALA na svakom trenutku utjehe koje mi je pružala kada nikoga drugoga nije bilo. Za nju sam uvijek mogla postići puno više negoli sam sama vjerovala da mogu. U njezinim očima ja sam uvijek bila junakinja koja ne poznaje granice. Odlučila sam joj reći HVALA za svaki pripremljeni obrok, za svaki ispeglani komad odjeće, za svaku besanu noću koju je provela bdijući nad mojom bolešću ili nad mojim izlaskom do ranojutarnjih sati. Odlučila sam joj reći HVALA i za svako zrno Božje ljubavi koje je usadila u mome srcu.
Danas sam odlučila reći i OPROSTI, mama. Oprosti što u našem odnosu lutam stranputicama. Oprosti što ponekad zaboravljam da ne postoji osoba na ovome svijetu koja me voli i razumije bolje od tebe. Oprosti što te ostavljam ispred zalupljenih vrata svoga 'kuta privatnosti', želeći samo da me ostaviš na miru jer mislim kako ne možeš razumjeti ono što je u mojoj glavi i na mom srcu. Oprosti za svako izostavljeno molim te, za svako izostavljeno hvala i za svako izostavljeno volim te.
Odlučila sam reći i: Mama, VOLIM TE. Volim tvoja ramena dovoljno jaka da nose svu težinu mojih lutanja, a opet dovoljno nježna da mi opet iznova pruže utjehu. Volim tvoju čvrstinu koja ti omogućuje da ideš dalje kada svi drugi odustanu, koja ti omogućuje da u doba nevolje i bolesti stojiš uspravno, bez prigovora. Volim te jer si često odustajala od toga da budeš žena i odabrala si biti majka, moja majka. Volim te, mama, više od Valentine, Marije, Ane, Danijele, Natalije, Elizabete i Ivane. Volim te, mama, puno više od Dinama!
Naposljetku, danas sam odlučila ne zaboraviti da je svaki dan Majčin dan. Odlučila sam svakoga dana samu sebe podsjetiti na svaki trenutak koji mi je mama darovala. Odlučila sam zaboraviti na pogreške iz prošlosti jer ona se neće vratiti. Odlučila sam ne misliti na budućnost jer ona je i onako neizvjesna. Odlučila sam danas i ovdje uzvratiti mami barem trećinu darovane ljubavi. Možda ću i kupiti koji poklon, možda neću. Sada znam da sam i sama njezin najveći poklon.
Ni ti ne moraš kupiti bijeli, ni crveni karanfil. Ne moraš kupiti ni čokoladu. Ustani, utisni svojoj majci poljubac u obraz. Reci joj hvala, molim te i oprosti. Reci joj VOLIM TE jer postojiš.