Mladi župe sv. Klare i sv. Luke evanđelista na SHKM-u u Vukovaru

Sv Klara Sv Luka ev

Mladi župe sv. Klare i sv. Luke ev. iz Novoga Zagreba uputili su se u subotu, 29. travnja na SHKM u Vukovaru. Naše prvo odredište bila je župa sv. Mihaela arkanđela u Lovasu, koji se nalazi na 18 km udaljenosti od Vukovara. Radosni i uzbuđeni krenuli smo svirajući i pjevajući na put, a čak ni na stajalištu nismo mogli stati s pjesmom! Našim župljanima – domaćinima odmah smo na izlasku iz autobusa zapjevali „Lijepa li si“, a oni su nas srdačno ugostili u svojim domovima. Nakon prave slavonske okrijepe, domaćini su nas odveli na groblje. Na groblju nam je donačelnik ispričao kako je u listopadu 1991. godine vojska JNA natjerala domaće stanovništvo (muškarce) da držeći se za ruke prođu kroz minsko polje. Njima je to bio „krvavi pir“. Donačelnik je bio jedan od preživjelih. Zatim su nas župnik i župljani odveli do toga minskoga polja, gdje je danas raspelo koje stoji kao spomen zajedno sa čempresima kojih ima posađenih onoliko koliko je i poginulih mještana. Zvonar nam je na tome mjestu pobliže opisao što se točno dogodilo, jer je i on bio među onima koji su uspjeli preživjeti. Na polju smo se pomolili za sve stradale.

k1

k2

Naši su domaćini također za nas u crkvi pripremili službu riječi, klanjanje, pokorničko bogoslužje i priliku za ispovijed. Nakon duhovnog programa družili smo se sa župljanima na zajedničkoj večeri u prostorima općine spojivši njihove tamburaše i naše svirače u jedan „bend“ pa se čak i zaplesalo domaće šokačko kolo. Idući dan, u nedjelju, krenuli smo rano ujutro na molitvu na vukovarskom groblju koju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Zatim smo u procesiji s ostalim mladima uz pjesmu išli prema Vukovaru. Kad smo ugledali Vodotoranj, zapjevali smo pjesmu „Moja domovina“. Teško je opisati atmosferu nekome tko tamo nije bio, ali osjetila se ljubav ljudi koji su nas dočekivali uz cestu. Misa je bila vrhunac naše radosti, susret sa živim Kristom! Nakon mise išli smo pogledati Vukovarsku bolnicu. Bolnicu smo razgledavali u gužvi, ali gotovo bez riječi jer smo bili pod dojmom onoga što smo vidjeli... Dok smo prije koncerta tražili poziciju na livadi ispred dvorca Eltz, uhvatili smo i mons. Đuru Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i fotografirali se s njim. Ostali smo i na koncertu, zajedno smo plesali i pjevali, radovali se. Na cijelom putu natrag do autobusa bili smo neumorni – opet smo pjevali, makar smo skoro padali s nogu! Naš vozač Tomislav strpljivo nas je čekao, budući da smo bili među zadnjim mladima koji su tu večer odlazili iz Vukovara. Naši domaćini u Lovasu i drugu noć zaredom su nas dočekali velikoga srca. Ujutro, u ponedjeljak, toliko smo jedni drugima bili dragi da nikako nismo odlazili iz Lovasa. Stajali smo s domaćinima ispred autobusa i zajedno otpjevali „Krist na žalu“. Zatim smo krenuli prema našem posljednjem odredištu prije povratka – Đakovu!

U Đakovu nas je dočekao bogoslov koji nam je objasnio sve o „Strossmayerovoj katedrali“ i proveo nas je po crkvi i kripti ispod crkve. Kad smo se zajedno fotografirali u katedrali, u kadar su nam bili „upali“ i fra Marin Karačić i njegovi mladi. Oni nisu znali da mi već tri dana pjevamo njegovu pjesmu „Ti si mene prvi ljubio“. Nakon katedrale, mlada časna sestra Mirjam ponudila nam je da vidimo samostan i vrtić Milosrdnih sestara Svetog Križa. Bili smo oduševljeni Montessori vrtićem. Bilo je lijepo u Đakovu, ostali smo i duže nego smo planirali, ali nije nam bilo žao. Nitko ne može zatomiti u našim srcima one lijepe uspomene koje nosimo sa SHKM-a u Vukovaru.

k3

Ovo su neki od dojmova naših mladih iz skupine:

 

J.L.: „Bilo mi je super, od domaćina kod kojih smo bili, nove ekipe koje sam upoznala pa do glavnog dana u Vukovaru. Veselim se novom susretu u Zagrebu!“

I.Š.: „Jedno predivno iskustvo koje će mi definitivno ostati u sjećanju, snaga mladih i molitve su se osjećale na svakom koraku! Najviše me se dojmila radost i zajedništvo mladih i što smo oživjeli grad nakon toliko godina.“ 

S.M.: „Najviše mi se svidjela ljubav Slavonaca prema nama mladima, kako su nas s ljubavlju primili i omogućili nam da se osjećamo kao kod kuće. Svidjelo mi se i zajedništvo svih nas mladih.“

I.V.: „Neizmjerna radost i čast je bila biti i sudjelovati na 10. jubilarnom Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gradu heroja – Vukovaru. Grad koji svake godine broji drastičan pad stanovništva na dva dana postao je središte brojnih mladih koji su svojom molitvom, pjesmom i zajedništvom željeli odati počast tom gradu i herojima toga grada za sve što su pretrpjeli u Domovinskom ratu. Molitva i pjesma mladih koja je odjekivala od Memorijalnog groblja i koja se proširila ulicama grada pokazatelj su nade da žrtva naših branitelja nije uzaludna i da u srcima mladih Vukovar neće biti zaboravljen.“  

k4

P.G.: „Ovo mi je bio prvi put da sam bila na SHKM-u. Jako mi se sviđa kako mladi sa svih strana imaju mogućnost upoznati se s drugom mladeži i stvoriti nova prijateljstva. Radost koju osjećate tijekom ta dva dana je neopisiva i svima bih preporučila da ako im se pruži prilika dođu na nadolazeće susrete.“

L.S.; „Veličanstven spoj grada Heroja i mladenačkog života, neopisivo. Svaka topla riječ, ljubazan pogled, a jos više podignuta ruka starica razgalile su mi srce. Toliko topline u tako malo vremena. Uslužni domaćini, požrtvovni volonteri... Savršenstvo za Onoga koji nas okuplja!“

M.M.: „SHKM u Vukovaru najviše ću pamtiti po zajedništvu mladih, koji su u koloni išli od memorijalnog groblja do centralnog misnog slavlja puni radosti, pozitivne energije, a tamo kao jedno molitvom i pjesmom slavili Gospodina. Obilazak Vukovarske bolnice bilo je potresno iskustvo, jer sam prvi put uvidio pravu sliku onoga što se tamo događalo u najtežim danima Domovinskog rata. Susret i razgovor s domaćinima u Lovasu koji su prošli kalvariju tijekom Domovinskog rata ostavili su na mene poseban trag. Njihova volja, želja, snaga jači su od onoga što su prošli i pravi su primjer kako uz jaku vjeru možemo nositi križ koji je na nas stavljen.“ 

S.B.: „SHKM 2017. godine u Vukovaru događaj je koji će mi dugo grijati srce. Ne mogu se odlučiti koji od trenutaka je ostavio na mene poseban dojam, bilo to gostoprimstvo naših domaćina i njihove župne zajednice, spomen na Grad heroja ili zajedništvo 30000 mladih; tih par dana proživio sam u jednom dahu, upijajući pozitivan duh svih ljudi koje sam susretao.“

I.J.: „Isusu Gospodinu i Majci Mariji slava i hvala na Susretu Hrvatske Katoličke mladeži u gradu Vukovaru. Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu u subotu bilo je vođeno Duhom Svetim kao i sakrament Svete Ispovijedi. Mi iz župe Svete Klare i Travnog bili smo smješteni po obiteljima u Lovasu koje su nas srdačno primile i nova prijateljstva su krenula. Ohrabrile su me Isusove riječi iz Lukina Evanđelja: „A govoraše svima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. A što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“(Lk 9,23-25). Najviše me se dojmila Sveta misa u nedjelju. Osobito su mi zazvonile riječi s propovijedi nadbiskupa Đure Hranića kako jedino umirući sebi i žrtvujući se za druge Isus Krist može živjeti i uskrsnuti u našim životima po svome Svetome Križu da i mi prihvatimo Križ koji vodi do Uskrsnuća.“

k5

M. M.: „I dok sam još uvijek pod dojmom susreta u Vukovaru i dok mi u glavi odzvanjaju riječi prekrasne himne mogu reći samo da je Božja providnost, milost i ljubav još jednom bila na djelu! Tisuće i tisuće mladih ovoga su vikenda bili svjedoci žive vjere! Mislim da se osjećaji ne mogu riječima opisati, ali svaki čovjek koji je bio u Vukovaru bio je dotaknut Božjom rukom, sigurna sam da bi se svatko od njih složio sa mnom... Susret je bio drugačiji od ostalih po tome što se održao u gradu Vukovaru. Gradu posebnog pijeteta. Gradu heroju. Domaćini su nam svjedočili koliko im je ovo bilo potrebno nakon svega što su proživjeli, ali i nakon svih ovih godina u kojima su se obilježavali oni tužni dani. Uvijek smo se sjećali svih žrtava, svih poginulih hrabrih ratnika koji su dali živote za nas, ali sjećali bismo ih se samo u tuzi. Ali, ovoga puta sjetili smo ih se u nadi! U zahvalnosti i pjesmi! Jer naš Bog nam je ovoga vikenda pokazao da ti hrabri ratnici još uvijek žive! Oživjeli smo ih mi mladi koji smo došli slaviti Gospodina! Svečano, dostojanstveno i radosno! Vratili smo nadu ljudima koji tamo žive. Bila sam svjedok kad je jedna baka, okružena  mladima koji su pjevali, pustila suze, ali ovog puta radosnice, suze nade i povjerenja u nas mlade koji smo ovdje da mijenjamo svijet, našu domovinu i sebe na bolje! U Slavoniji je zakucalo srce domovine!“

D.V.: „U Vukovaru, gradu koji nam je otvorio svoja vrata i Božjoj milosti koja nas je pratila na susretu, osjećalo se zajedništvo, prijateljstvo i Božja blizina. Raduje me što sam mogla sudjelovati na ovom susretu i vidjeti živu vjeru mladih ljudi. Zbog Božjeg Duha koji nas je sabrao u Gradu heroju s lica nisu silazili ponos, radost i sreća. Zahvaljujući našim domaćinima koji su nam širom otvorili svoje domove i srca, bili smo dio povijesti s hrabrim braniteljima koji su stvarali našu domovinu. Njihova žrtva nikoga ne ostavlja ravnodušnim, nadahnjuje nas i čini ponosnima. Iz Vukovara nosim sliku stare bakice s čijeg smežuranog lica nije silazio osmijeh dok nam je suznih očiju slala poljupce uz riječi: "Hvala vam mladosti!".

 

Objavljeno: 05. 05. 2017. u kategoriji