Već iz ulazne pjesme današnje Mise u kojoj čitamo - "Poslan je čovjek od Boga, ime mu je Ivan. On dođe kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo, te spremi Gospodinu narod pripravan." - jasno možemo uvidjeti veličinu i poslanje svetog Ivana Krstitelja, sveca kojeg častimo ove nedjelje i kojem jedinom, uz Presvetu Djevicu, rođenom od žene slavimo zemaljski rođendan. Sveti je Ivan dakle bio pozvan da bude pretečom Spasitelju, Najsvetijem između svih svetih, da mu pripravi put. Da se još više istakne uzvišenost Mesije koji će doći, Ivanovo rođenje je bilo okruženo čudesima, a i on sam bio je posvećen već prije rođenja. Obdaren posebnim milostima, vjeran nadahnućima Duha Svetoga, Ivan se posve mlad povukao u pustinju i pripremao se za svoju misiju strogim pokorničkim životom. Kao Božji poslanik, kao „Prorok Svevišnjeg“, pojavio se zatim u javnosti da Božjem narodu pokaže onoga koji je bio usred njih, ali ga oni ne htjedoše prepoznati. Kako je bio sretan kad se konačno Isus javno pokazao, a on je mogao za njega posvjedočiti: "Evo jaganjca Božjeg." Međutim, dok je on svoje učenike vodio k Isusu, sam je u velikom odricanju ostao daleko od njega da ispuni Božju volju. Čak je i u zatvoru nastavio svoje poslanje. Kako bi pažnju naroda usmjerio na Isusa poslao je svoje učenike Isusu da ga upitaju: “Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“
 

Poslanje


I mi dragi mladi već na svome krštenju primamo od Boga poziv: i mi moramo pripremati putove po kojima će ljudska srca doći k Isusu, osobito srca onih koji su se izgubili, onih koji su slijepi i otvrdnuli na putovima grijeha. Na te staze, koje su često nepristupačne za mnoge, mladi vjernik može baciti snop svjetla svojom milosrdnom strpljivošću. Mlad čovjek koji poput Ivana drugima pokazuje da živi Radosnu vijest može izgubljenoj ovci pokazati put do Dobrog Pastira. Zato bi danas naša molitva mogla glasiti: O kad bismo mi mogli izvršiti tako revno svoju dužnost poput svetog Ivana koji je bio „svjetiljka što gori i svijetli“. (Iv,5 35)
 

Svetost u poniznosti


Promislimo danas vođeni likom i životom sv. Ivana Krstitelja. Mogu li s pravom reći da se trudim kako bih postao „svjetlo“ za sve one koji me okružuju? U čemu sam najčešće daleko od ovog ideala? Čvrstoću Ivanova značaja kao i strogost njegova pokorničkog života najbolje je ocrtao Isus svojim pitanjem: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?...Čovjeka u meke haljine odjevena?"  Od svog djetinjstva Ivan je živio daleko od užitaka ovoga svijeta, odijeljen od ljudi i svih radosti njihova društva. Stanovao je u nekoj pećini ležao na tlu zaogrnut devinom kožom. Hranio se divljim medom i skakavcima. Svojim je osjetilima uskraćivao ugodnost, a dušu i tijelo sačuvao čistim. Posebno se isticao poniznošću. Ljudi su ga zadivljeno slušali i susretali kao propovjednika i proroka, čak su ga neki smatrali Mesijom. Ali on je izjavio da je samo „glas koji viče u pustinji“. Sjećajući se stalnog svog poslanja,on je udivljenje naroda i njegovu pažnju uvijek skretao na onoga kojem je pripremao put, označujući njega kao Očekivanoga.
 

Plodonosno odricanje

Učimo od svetog Ivana!  Ako želimo Isusu dovoditi duše, moramo se odreći samih sebe, a da pritom ne zaboravimo važnost odricanja u svojem životu. Sjetimo se Ivanovih riječi: “Donosite plodove dostojne obraćenja.“ (Lk 3,8) Nećemo dakako danas možda doslovno provoditi onakav pokornički život kao sveti Ivan, ali znajmo se odreći svega suvišnoga; pazimo na svoja osjetila, na radoznalost, na taštinu. Znajmo se odreći svoje volje, opirati se svojim hirovima i ne ravnati se prema svojim naravnim nagnućima. Naučimo se i poniznosti od svetog Ivana! Što više rastemo u poniznosti, to će više u nama rasti ljubav prema Isusu. Što postajemo manji pred nama samima, to postajemo veći pred Bogom. Odricanje i poniznost svakako su nam potrebni da mognemo pripremati put za Gospodina. Slijedimo u tim krepostima svetog Ivana da i mi mognemo dovesti Isusu mnoge duše.
 

  • Pripravimo put Gospodinu
Rođenje Svetog Ivana Krstitelja
Pripravimo put Gospodinu

Već iz ulazne pjesme današnje Mise u kojoj čitamo - "Poslan je čovjek od Boga, ime mu je Ivan. On dođe kao svjedok, da posvjedoči za Svjetlo, te spremi Gospodinu narod pripravan." - jasno možemo uvidjeti veličinu i poslanje svetog Ivana Krstitelja, sveca kojeg častimo ove nedjelje i kojem jedinom, uz Presvetu Djevicu, rođenom od žene slavimo zemaljski rođendan. Sveti je Ivan dakle bio pozvan da bude pretečom Spasitelju, Najsvetijem između svih svetih, da mu pripravi put. Da se još više istakne uzvišenost Mesije koji će doći, Ivanovo rođenje je bilo okruženo čudesima, a i on sam bio je posvećen već prije rođenja. Obdaren posebnim milostima, vjeran nadahnućima Duha Svetoga, Ivan se posve mlad povukao u pustinju i pripremao se za svoju misiju strogim pokorničkim životom. Kao Božji poslanik, kao „Prorok Svevišnjeg“, pojavio se zatim u javnosti da Božjem narodu pokaže onoga koji je bio usred njih, ali ga oni ne htjedoše prepoznati. Kako je bio sretan kad se konačno Isus javno pokazao, a on je mogao za njega posvjedočiti: "Evo jaganjca Božjeg." Međutim, dok je on svoje učenike vodio k Isusu, sam je u velikom odricanju ostao daleko od njega da ispuni Božju volju. Čak je i u zatvoru nastavio svoje poslanje. Kako bi pažnju naroda usmjerio na Isusa poslao je svoje učenike Isusu da ga upitaju: “Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“
 

Poslanje


I mi dragi mladi već na svome krštenju primamo od Boga poziv: i mi moramo pripremati putove po kojima će ljudska srca doći k Isusu, osobito srca onih koji su se izgubili, onih koji su slijepi i otvrdnuli na putovima grijeha. Na te staze, koje su često nepristupačne za mnoge, mladi vjernik može baciti snop svjetla svojom milosrdnom strpljivošću. Mlad čovjek koji poput Ivana drugima pokazuje da živi Radosnu vijest može izgubljenoj ovci pokazati put do Dobrog Pastira. Zato bi danas naša molitva mogla glasiti: O kad bismo mi mogli izvršiti tako revno svoju dužnost poput svetog Ivana koji je bio „svjetiljka što gori i svijetli“. (Iv,5 35)
 

Svetost u poniznosti


Promislimo danas vođeni likom i životom sv. Ivana Krstitelja. Mogu li s pravom reći da se trudim kako bih postao „svjetlo“ za sve one koji me okružuju? U čemu sam najčešće daleko od ovog ideala? Čvrstoću Ivanova značaja kao i strogost njegova pokorničkog života najbolje je ocrtao Isus svojim pitanjem: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?...Čovjeka u meke haljine odjevena?"  Od svog djetinjstva Ivan je živio daleko od užitaka ovoga svijeta, odijeljen od ljudi i svih radosti njihova društva. Stanovao je u nekoj pećini ležao na tlu zaogrnut devinom kožom. Hranio se divljim medom i skakavcima. Svojim je osjetilima uskraćivao ugodnost, a dušu i tijelo sačuvao čistim. Posebno se isticao poniznošću. Ljudi su ga zadivljeno slušali i susretali kao propovjednika i proroka, čak su ga neki smatrali Mesijom. Ali on je izjavio da je samo „glas koji viče u pustinji“. Sjećajući se stalnog svog poslanja,on je udivljenje naroda i njegovu pažnju uvijek skretao na onoga kojem je pripremao put, označujući njega kao Očekivanoga.
 

Plodonosno odricanje

Učimo od svetog Ivana!  Ako želimo Isusu dovoditi duše, moramo se odreći samih sebe, a da pritom ne zaboravimo važnost odricanja u svojem životu. Sjetimo se Ivanovih riječi: “Donosite plodove dostojne obraćenja.“ (Lk 3,8) Nećemo dakako danas možda doslovno provoditi onakav pokornički život kao sveti Ivan, ali znajmo se odreći svega suvišnoga; pazimo na svoja osjetila, na radoznalost, na taštinu. Znajmo se odreći svoje volje, opirati se svojim hirovima i ne ravnati se prema svojim naravnim nagnućima. Naučimo se i poniznosti od svetog Ivana! Što više rastemo u poniznosti, to će više u nama rasti ljubav prema Isusu. Što postajemo manji pred nama samima, to postajemo veći pred Bogom. Odricanje i poniznost svakako su nam potrebni da mognemo pripremati put za Gospodina. Slijedimo u tim krepostima svetog Ivana da i mi mognemo dovesti Isusu mnoge duše.
 

Autor: vlč. Tomislav Kralj
Natrag Objavljeno: 23.06.2012.
Slobodni ste ako vam je savjest čista. Johan Wolfgang Goethe
Upita učitelj Ivicu: - Ivice, opiši mi rad motora! - Mogu li ja to svojim riječima? - Naravno, dapače! - Brrm, brrr, brrrmm…! - ozbiljno će Ivica.
Najgore u čitavoj tragediji nije brutalnost zlih ljudi nego šutnja dobrih. Martin Luther King
       
Copyright Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije 2011. Design and development by Endora