Duh Gospodnji ispunja svemir, i sve što on drži ima dar govora, aleluja.“  - stoji u ulaznoj pjesmi današnje svete mise. Ova izreka iz Knjige Mudrosti u svojoj se punini obistinila na dan Pedesetnice kad se apostoli i oni što bijahu s njima „napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti“. Duhovski događaj je ostvarenje Isusova obećanja: „Ako ja odem, poslat ću vam Branitelja.“ To je ono krštenje koje je navijestio prije svog Uzašašća: „Vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.“ To je i ispunjenje Isusovih riječi: „Neka pije koji vjeruje u mene! Rijeke će žive vode poteći iz njega.“ Tumačeći ove riječi Evanđelist kaže: „To reče o Duhu koga su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada, doista, ne bijaše još došao, jer Isus još ne bi proslavljen.“ Nije još, naime, došao u punini, ali ne smijemo misliti da ga pravednici nisu imali. Evanđelje to svjedoči za Elizabetu, za Šimuna i druge. Isus je kazao apostolima uoči svoje smrti: „Vi ga poznajete, jer kod vas ostaje i u vama je.“

Vrhunac uskrsnuća

Na sam Uskrs, navečer, kad se ukazao Jedanaestorici, Isus „dahne u njih" i daje im izvrsniji dar, neizmjeran kao što je neizmjeran i Bog. Iako ga posjeduje onaj koji vjeruje u Krista, ipak ga može još više primati i posjedovati. Njegov dolazak na sam dan Uskrsa svjedoči da je taj neizrecivi dar usko povezan s vazmenim otajstvom; on je najuzvišeniji dar Krista, koji nakon što je umro i uskrsnuo za otkupljenje ljudi, imade pravo i moć da im ga podijeli. Dolazak Duha Svetoga na dan Pedesetnice obnavlja i upotpunjuje taj dar, jer on više ne dolazi intimno i privatno kao na Uskrs, nego svečano, uz izvanjska i jasna očitovanja. Sve to znači da dar Duha Svetoga nije određen samo za malen broj izabranih, nego je namijenjen svim ljudima kao što je za sve Krist umro, uskrsnuo i uzašao na nebo. Tako vazmeno otajstvo ne kulminira samo u Uskrsnuću i Uzašašću nego i na dan Pedesetnice, kad se zaključuje.

Dar jedinstva

Kad su ljudi u svojoj oholosti, izazivajući Boga, htjeli sagraditi babilonski toranj, „pobrkaše im se jezici i nisu više razumjeli“. Dolaskom Duha Svetoga dogodilo se protivno: ne zbrka jezika, nego „dar“ jezika što je omogućilo međusobno razumijevanje ljudi iz „svakoga naroda“. Prestala je podjela, počelo je stapanje naroda iz različitih zemalja. To je osnovno djelovanje Duha Svetoga: stvaranje jedinstva, od različitih naroda i ljudi učiniti jedan narod, narod Božji koji utvrđen ljubavlju koju Branitelj izlijeva u srca ljudi. Na to je mislio sveti Pavao kad je pisao Korinćanima: „U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni: bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi,  bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.“ Božanski Utješitelj, Duh ljubavi, jest duh veza i jedinstva među vjernicima od kojih čini jedno tijelo, mistično Tijelo Kristovo – Crkvu. To djelo, započeto na Duhove, treba obnoviti lice zemlje kao što je jednog dana obnovilo srca apostola otrgnuvši ih od njihova mentaliteta koji je još bio vezan uz židovstvo. On ih je uputio u svijet da za Krista osvoje sve ljude, bez razlike rasa i vjera. Dar jezika konkretno je olakšavao taj rad i prvoj Crkvi davao mogućnost da se brže proširi.

Jezik ljubavi

A ako je taj dar s vremenom nestao, nadomješta ga drugi koji nije manje moćan da privuče ljude Evanđelju i međusobno ih sjedini, a to je ljubav. Svi razumiju govor ljubavi: učeni i neuki, sunarodnjaci i stranci, oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju. Upravo zbog toga potrebno je čitavoj Crkvi i pojedinim vjernicima da se Duhovi obnavljaju. Makar je Duh Sveti već prisutan,  mi uvijek moramo moliti: „Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernih i oganj svoje ljubavi u njima užezi.“ Duhovski događaj ne može se stoga smatrati kao neko dovršeno zbivanje, nego kao stvarnost koja neprestano djeluje u Crkvi. Duh Sveti koji je već prisutan u vjernicima, upravo snagom te svoje prisutnosti, budi u njima želju da ga primaju u većoj punini. On sam šiti njihova srca da ga budu sposobni primati uvijek sve više. Zato s cijelom Crkvom molimo: Dođi Duše Sveti i obnovi nas.

  • Pošalji Duha svojega
Duhovi
Pošalji Duha svojega

Duh Gospodnji ispunja svemir, i sve što on drži ima dar govora, aleluja.“  - stoji u ulaznoj pjesmi današnje svete mise. Ova izreka iz Knjige Mudrosti u svojoj se punini obistinila na dan Pedesetnice kad se apostoli i oni što bijahu s njima „napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti“. Duhovski događaj je ostvarenje Isusova obećanja: „Ako ja odem, poslat ću vam Branitelja.“ To je ono krštenje koje je navijestio prije svog Uzašašća: „Vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.“ To je i ispunjenje Isusovih riječi: „Neka pije koji vjeruje u mene! Rijeke će žive vode poteći iz njega.“ Tumačeći ove riječi Evanđelist kaže: „To reče o Duhu koga su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada, doista, ne bijaše još došao, jer Isus još ne bi proslavljen.“ Nije još, naime, došao u punini, ali ne smijemo misliti da ga pravednici nisu imali. Evanđelje to svjedoči za Elizabetu, za Šimuna i druge. Isus je kazao apostolima uoči svoje smrti: „Vi ga poznajete, jer kod vas ostaje i u vama je.“

Vrhunac uskrsnuća

Na sam Uskrs, navečer, kad se ukazao Jedanaestorici, Isus „dahne u njih" i daje im izvrsniji dar, neizmjeran kao što je neizmjeran i Bog. Iako ga posjeduje onaj koji vjeruje u Krista, ipak ga može još više primati i posjedovati. Njegov dolazak na sam dan Uskrsa svjedoči da je taj neizrecivi dar usko povezan s vazmenim otajstvom; on je najuzvišeniji dar Krista, koji nakon što je umro i uskrsnuo za otkupljenje ljudi, imade pravo i moć da im ga podijeli. Dolazak Duha Svetoga na dan Pedesetnice obnavlja i upotpunjuje taj dar, jer on više ne dolazi intimno i privatno kao na Uskrs, nego svečano, uz izvanjska i jasna očitovanja. Sve to znači da dar Duha Svetoga nije određen samo za malen broj izabranih, nego je namijenjen svim ljudima kao što je za sve Krist umro, uskrsnuo i uzašao na nebo. Tako vazmeno otajstvo ne kulminira samo u Uskrsnuću i Uzašašću nego i na dan Pedesetnice, kad se zaključuje.

Dar jedinstva

Kad su ljudi u svojoj oholosti, izazivajući Boga, htjeli sagraditi babilonski toranj, „pobrkaše im se jezici i nisu više razumjeli“. Dolaskom Duha Svetoga dogodilo se protivno: ne zbrka jezika, nego „dar“ jezika što je omogućilo međusobno razumijevanje ljudi iz „svakoga naroda“. Prestala je podjela, počelo je stapanje naroda iz različitih zemalja. To je osnovno djelovanje Duha Svetoga: stvaranje jedinstva, od različitih naroda i ljudi učiniti jedan narod, narod Božji koji utvrđen ljubavlju koju Branitelj izlijeva u srca ljudi. Na to je mislio sveti Pavao kad je pisao Korinćanima: „U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni: bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi,  bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.“ Božanski Utješitelj, Duh ljubavi, jest duh veza i jedinstva među vjernicima od kojih čini jedno tijelo, mistično Tijelo Kristovo – Crkvu. To djelo, započeto na Duhove, treba obnoviti lice zemlje kao što je jednog dana obnovilo srca apostola otrgnuvši ih od njihova mentaliteta koji je još bio vezan uz židovstvo. On ih je uputio u svijet da za Krista osvoje sve ljude, bez razlike rasa i vjera. Dar jezika konkretno je olakšavao taj rad i prvoj Crkvi davao mogućnost da se brže proširi.

Jezik ljubavi

A ako je taj dar s vremenom nestao, nadomješta ga drugi koji nije manje moćan da privuče ljude Evanđelju i međusobno ih sjedini, a to je ljubav. Svi razumiju govor ljubavi: učeni i neuki, sunarodnjaci i stranci, oni koji vjeruju i oni koji ne vjeruju. Upravo zbog toga potrebno je čitavoj Crkvi i pojedinim vjernicima da se Duhovi obnavljaju. Makar je Duh Sveti već prisutan,  mi uvijek moramo moliti: „Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernih i oganj svoje ljubavi u njima užezi.“ Duhovski događaj ne može se stoga smatrati kao neko dovršeno zbivanje, nego kao stvarnost koja neprestano djeluje u Crkvi. Duh Sveti koji je već prisutan u vjernicima, upravo snagom te svoje prisutnosti, budi u njima želju da ga primaju u većoj punini. On sam šiti njihova srca da ga budu sposobni primati uvijek sve više. Zato s cijelom Crkvom molimo: Dođi Duše Sveti i obnovi nas.

Autor: vlč. Tomislav Kralj
Natrag Objavljeno: 27.05.2012.
Gdje je ljubav, ondje je i trojstvo: onaj tko ljubi, onaj tko je ljubljen i izvor ljubavi. Augustin
Dva prijatelja ručaju u restoranu. Jedan se muči neuspješno pokušavajući na vilicu nabosti maslinu. Nakon valjda pedesetog pokušaja, drugom dojadilo: - Što ne pojedeš tu maslinu, već jednom? - Pa nikako je ne mogu uloviti! - Daj da ti ja pomognem! - Pokušaj… Drugi uze žličicu i njome lako dohvati maslinu te je pobjedonosno pruži prvome i reče: - Evo, vidiš! - Eh, lako ti je bilo uloviti maslinu sad kad sam je ja izmorio!
Sav smisao ljubavi je postaviti tuđe potrebe iznad vlastitih.
       
Copyright Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije 2011. Design and development by Endora