Sv. Leopold u Katedrali

Sv. Leopold u Zagrebačkoj katedrali

Sv. Leopold u Zagrebačkoj katedrali

 Ovo je povijesni dan za grad Zagreb i Hrvatsku. Ovo je dan velike milosti - rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći u četvrtak, 14. travnja 2016. godine svečano euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali prigodom boravka tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu.
 
U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D'Errico, varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, vladika križevački mons. Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj u miru mons. Juraj Jezerinac, pomoćni zagrebački biskupi mons. Valentin Pozaić, mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, provincijali Hrvatske, Slovenske i Venetske kapucinske provincije – fra Jure Šarčević, fra Vlado Kolenko i fra Roberto Genuin, hrvatski redovnički provincijali, rektor Svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi fra Flaviano Giovanni Gusella, gvardijan samostana kapucina u Padovi fra Marco Putin, te oko 150 svećenika Zagrebačke nadbiskupije.
 
U svojoj homiliji pred više od 5 tisuća vjernika Kardinal je kazao kako nam današnja Isusova evanđeoska riječ poručuje da vjerovati znači imati život vječni. Prečesto pogrješno mislimo da je vječnost nešto što se događa tek na kraju zemaljskoga puta, u nejasnoj budućnosti.Vječni život, nastavio je Kardinal, duboko je povezan s vjerom, a vjera se hrani slušanjem Riječi i blagovanjem Isusa, koji je kruh nebeski, darovan za život, za život koji ne prestaje, za vječni život.
 
Istaknuo je da su ovo dani velikih milosti i snažnoga Božjeg zahvata. Danas posebno osjećamo svetost i veličinu svetoga Leopolda Bogdana Mandića, o kojemu nitko – gledajući ga izvana – ne bi govorio koristeći se riječima o veličini i snazi. Pa ipak, iz sve te njegove krhkosti zrači neizmjerna snaga. Razlog tomu je njegov život i sjedinjenje s Kristom, služenje Bogu i žrtva usmjerena prema dobru ljudi: da bi ljudi prihvatili dar Kruha, od kojega se ne gladuje nego živi vječno – naglasio je Kardinal, te dodao da su u svetome Leopoldu tako jasno povezani sakramenti euharistije i ispovijedi, naše potrebe za Kristovim tijelom i mogućnosti da se nebeska hrana blaguje u pomirenju s Bogom i s ljudima, u čistoći savjesti, u otvorenosti prema Božjem milosrđu.

Sveti je Leopold, nastavio je Kardinal, osjetio da je bez vjere vječnost zatvorena, da bez Euharistije vjera odumire i da bez oproštenja grijeha blagovanje Euharistije gubi smisao.
 
To je bio njegov poziv koji je usmjerio prema dva cilja, obuhvaćena istim pojmom: zajedništvo. Prvo i temeljno zajedništvo, koje je početak svakoga jedinstva jest sjedinjenje s Bogom. Ono raste i razvija se kao odgovor na Božju ljubav. Iz njega proizlazi čežnja za susretom i zajedništvom s ljudima. U takvom je zajedništvu nezamisliva razjedinjenost vjernika koji su Kristovi, koji vjeruju u Krista.
 
Upozorio je da kao kršćani živimo u vremenu u kojem je izražena čovjekova čežnja za radošću, mirom, zadovoljstvom i srećom, te dodao kako istodobno osjećamo i napetosti u našim suvremenicima, a tim napetostima i tjeskobama je izvor u pokušajima da se odgovori na te čovjekove čežnje traže izvan susreta s Bogom.
 
Podsjetio je Kardinal da papa Franjo svoju duhovnost usko veže uz svetog Leopolda. Štoviše, istaknuo je, njega ističe kao jednog od nositelja jezgre svoga pontifikata, jezgre koju vidi kao sažetak kršćanstva – Božje milosrđe.
 
Sveti Leopold nas ne poziva samo vjerovati da je Bog milosrdan, nego da je njegovo milosrđe i naše pouzdanje u njega jedini put oslobađanja od zla. Ne može se zlo nadvladati bez Božje pomoći, bez Kristova križa i dara Duha Svetoga – kazao je Kardinal.

Govoreći o svetom Leopoldu kao apostolu „duhovnoga ekumenizma“, Kardinal je naglasio da nam je on odškrinuo predivne obzore vjerodostojnoga zajedništva. Ono se odnosi, ne samo na kršćanske zajednice nego i na obitelji, razne skupine u društvu, prijatelje, inicijative kojima je stalo do općega dobra, te dodao: „Sveti nas Leopold uči i ohrabruje da budemo raspoloživi za nadahnuća Božjega Duha; da budemo dobri, da znademo prepoznati dobro u sebi, oko sebe, kod drugih, da to podržimo i tome pomognemo.“

Osvrnuo se na povezanost života svetog Leopolda i blaženog Alojzija Stepinca, koji je bio prvi promicatelj svetosti oca Leopolda u Hrvatskoj. Očito je da je sveti Leopold u duhovnosti blaženoga Alojzija imao važno mjesto. Dirljivo je u Dnevniku velečasnog Josipa Vranekovića, pod datumom 8. studenoga 1959. godine – dakle, tri mjeseca prije smrti – pronaći bilješku da je blaženi Alojzije čitao životopis oca Leopolda i uvidio da su im boli bile slične, te je za svoju utjehu rado ponavljao riječi oca Leopolda: „Tako hoće Bog!“ – podsjetio je Kardinal.
 
Zaključujući svoju homiliju, Kardinal je zazvao zagovor svetog Leopolda i blaženog Alojzija kako bi pratili naše molitve i zalaganja za dobro, za kršćansko zajedništvo, za vjernost hrvatskoga naroda, za mir u svijetu, za obraćenje grješnika i za pobjedu Božjega milosrđa.
 

U katedrali bilo je i 200 mladih volontera koji su pomagali u organizaciji za vrijeme boravka tijela sv. Leopolda.

 

 

Autor: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije; Fotografija: Bernard Čović

Objavljeno: 15. 04. 2016. u kategoriji Vijesti