Župa Presvetog Trojstva u Donjoj Stubici ugostila je 21. travnja sedamdesetak mladih Stubičkog dekanata na posljednjem zajedničkom susretu prije Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku. Susret je započeo slavljem svete mise gdje su oko Kristovog stola zajedno s mladima bili domaći župnik Ivan Brlečić, mons. Ivan Špoljar, župnik u Gornjoj Stubici te vlč. Luka Slijepčević, župni vikar u Mariji Bistrici. 

Župnik Brlečić radosno je dočekao mlade i rekao kako je upravo ovaj susret jako lijepi uvod u najvažniji dan u godini u njihovoj župi, u slavlje svete potvrde gdje će njihovi mladi preuzeti potpunu odgovornost za katoličku vjeru. Mlade koji su tu odgovornost već  preuzeli ohrabrio je i potaknuo da radosno rastu u vjeri.

U prigodnoj homiliji vlč. Luka je izrazio oduševljenje ponovnim zajedništvom. Kao društvena bića svima nam je potreban osjećaj pripadnosti. Lijepo je znati da osim najvažnije zajednice, obitelji, postoji zajednica vjernika koja nas voli kao braću i sestre i omogućuje nam da se osjećamo voljeno i pripadajuće. Njegujući to zajedništvo njegujemo i odnos s Bogom. “Da bismo postali duhovno zrele osobe, treba nam više od Biblije, više od Boga, više od Isusa Krista. Trebaju nam ostali vjernici.” Sve prisutne vlč. Slijepčević je potaknuo da se ne zatvaraju u sebe, već da šire krug prijateljstva, da bolje upoznaju jedni druge jer je to najbolji način za upoznavanje samoga sebe. 

Nakon svete mise domaćini su mlade počastili u prostorijama župnog dvora, gdje su uz domjenak mogli izvršiti zadaću koju su dobili: dati malo svoje mladenačke ljubavi i pozitivnosti u ovu malu Kristovu zajednicu. Ohrabreni pjevamo: „S osmjehom na susret krećemo jer znamo Bog je s nama tu. Samo budi tu jer trebamo Te, Isuse, Tvoje svjetlo neka vodi nas sve.“

Marko je za susret rekao: Posvijestio sam si neke stvari kojima nisam pridavao dovoljno pažnje. Pripadati nekome, pripadati zajednici, pripadati Isusovoj Crkvi – o tome ću više razmišljati. Pitanje koje mi odzvanja jest: "Jesam li ja prijatelj koji ne ostaje samo na riječima već sebe daje za bližnje?" 
Antonija je najveće zajedništvo doživjela u pjesmi. Iako dolaze iz različitih župa, mladi su svojim sviranjem i pjevanjem pokazali da svi imaju „srca puna ljubavi i ruke dignute“.

 

  • Pripreme za Sisak u Stubičkom dekanatu
U Donjoj Stubici okupilo se sedamdesetak mladih
Pripreme za Sisak u Stubičkom dekanatu

Župa Presvetog Trojstva u Donjoj Stubici ugostila je 21. travnja sedamdesetak mladih Stubičkog dekanata na posljednjem zajedničkom susretu prije Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku. Susret je započeo slavljem svete mise gdje su oko Kristovog stola zajedno s mladima bili domaći župnik Ivan Brlečić, mons. Ivan Špoljar, župnik u Gornjoj Stubici te vlč. Luka Slijepčević, župni vikar u Mariji Bistrici. 

Župnik Brlečić radosno je dočekao mlade i rekao kako je upravo ovaj susret jako lijepi uvod u najvažniji dan u godini u njihovoj župi, u slavlje svete potvrde gdje će njihovi mladi preuzeti potpunu odgovornost za katoličku vjeru. Mlade koji su tu odgovornost već  preuzeli ohrabrio je i potaknuo da radosno rastu u vjeri.

U prigodnoj homiliji vlč. Luka je izrazio oduševljenje ponovnim zajedništvom. Kao društvena bića svima nam je potreban osjećaj pripadnosti. Lijepo je znati da osim najvažnije zajednice, obitelji, postoji zajednica vjernika koja nas voli kao braću i sestre i omogućuje nam da se osjećamo voljeno i pripadajuće. Njegujući to zajedništvo njegujemo i odnos s Bogom. “Da bismo postali duhovno zrele osobe, treba nam više od Biblije, više od Boga, više od Isusa Krista. Trebaju nam ostali vjernici.” Sve prisutne vlč. Slijepčević je potaknuo da se ne zatvaraju u sebe, već da šire krug prijateljstva, da bolje upoznaju jedni druge jer je to najbolji način za upoznavanje samoga sebe. 

Nakon svete mise domaćini su mlade počastili u prostorijama župnog dvora, gdje su uz domjenak mogli izvršiti zadaću koju su dobili: dati malo svoje mladenačke ljubavi i pozitivnosti u ovu malu Kristovu zajednicu. Ohrabreni pjevamo: „S osmjehom na susret krećemo jer znamo Bog je s nama tu. Samo budi tu jer trebamo Te, Isuse, Tvoje svjetlo neka vodi nas sve.“

Marko je za susret rekao: Posvijestio sam si neke stvari kojima nisam pridavao dovoljno pažnje. Pripadati nekome, pripadati zajednici, pripadati Isusovoj Crkvi – o tome ću više razmišljati. Pitanje koje mi odzvanja jest: "Jesam li ja prijatelj koji ne ostaje samo na riječima već sebe daje za bližnje?" 
Antonija je najveće zajedništvo doživjela u pjesmi. Iako dolaze iz različitih župa, mladi su svojim sviranjem i pjevanjem pokazali da svi imaju „srca puna ljubavi i ruke dignute“.

 

Autor: Manuela Prlić
Natrag Objavljeno: 22.04.2012.
Kršćaninu nikad nije dosadno i nije tužan. Naprotiv, onaj tko ljubi Krista pun je radosti i zrači radošću. papa Franjo
Žali se student svojem kolegi: Poslao sam ocu brzojav da mi hitno pošalje novaca jer sam na ulici. - I što je odgovorio? - Sine, čuvaj se automobila.
Budući da ljubav nije na prodaju, novac je nepogrješivo ubija. Jean-Jacques Rousseau
       
Copyright Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije 2011. Design and development by Endora