Razgovor s Monikom Štetić

Očekujem dinamičan SDM

2011. godina mogla bi se označiti, posebno za nas Hrvate, kao godina druženja s Papom. Tek što su nam se slegli dojmovi nezaboravnog bdijenja s Papom na Trgu bana Jelačića, već odbrojavamo posljednje dane do polaska u Madrid na Svjetski dan mladih. Kako se priprema za taj put i što od njega očekuje ispričala nam je Monika Štetić, 25-godišnja profesorica biologije i kemije i aktivna župljanka župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji.

Još uvijek smo puni dojmova od bdjenja s Papom u Zagrebu, a već nam se približio ponovni susret s njim u Madridu. Možeš li usporediti ta dva događaja?

U župi smo imali susrete srednjoškolaca čiji je cilj bio da svi zajedno odemo na susret s Papom ovdje u Zagrebu. Tijekom tih susreta, osim što smo obrađivali teme poput: obitelji, frendova i “hodanja“, izrađivali smo i transparent za susret s Papom. Kapelan je za njegovu izradu tražio savjet i od samih Bad Blue Boysa! :) Sami smo ga izradili, a dugačak je sedam metara. Napisali smo: PAPA MI TE VOLIMO! Taj susret je ujedinio našu župu i otkrili smo mlade za koje nismo ni znali... Osim transparenta, napravili smo i kratak film kao reklamu za Papin dolazak



Što se tiče Madrida bilo je skuplje i teže odlučiti se na to. Mlađi članovi naše zajednice ne mogu ići, što nam je svima jako žao, ali doći će i njihovo vrijeme... Svi željno iščekujemo susret u Madridu i trudili smo se biti redoviti na pripremnim sastancima. I jedan i drugi susret nam daju uvid u to da nismo jedini mladi s tradicionalnim vrijednostima i da se mnogi bore s istim tim izazovima. Uvijek su ljudi nekako topliji, srdačniji i iskreniji na ovakvim susretima i uvijek steknem nove iskrene prijatelje na koje se mogu osloniti. Kada vidiš koliko mladih volontira, daje svoje vrijeme, žrtvuje se i trsi kako bi svima bilo bolje dobiješ još veću volju za nasljedovanjem Krista. Ovakvi susreti nam svima stvarno pomažu da se u svakodnevnom životu lakše borimo s izazovima koji nas čekaju.

U Madrid ideš kao animatorica u busu preko Povjerenstva za pastoral mladih koje je taj put organiziralo kao veliko hodočašće. Kako si se za njega pripremala?

Pa za početak sam išla na duhovnu formaciju na Kaptolu kad god sam mogla. Tamo smo se pripremali za susret uz zanimljive teme i goste. Moram spomenuti da se povjerenik Domagoj stvarno potrudio oko tih susreta. Budući da sam imala vremena i imam iskustva s animatorstvom (na Modravama sam animatorica već treću godinu), naša Marina me predložila za pomoć oko animiranja i tako sam se uključila. Dogovorili smo da će vodiči puta imati malu ispomoć: u svakom busu dvoje ljudi su predloženi za animatore. Odlučeno je da će se unaprijed napraviti knjižica s planovima svih gradova koje ćemo posjetiti, praktičnim savjetima, planom puta, molitvama za jutro i večer, dnevnim čitanjima i pjesmama. Sad je to u procesu izrade, tako da ćemo tek vidjeti konačnu verziju. Nastojalo se predvidjeti da imamo misu svaki dan kad to možemo, ipak s nama putuje i šest svećenika. Lidija i Vlatko su sve preuzeli i isplanirali, stvarno su velik posao napravili. Sada ostaju završne pripreme, pakiranje i realizacija plana.

Jesi li već sudjelovala na nekom prijašnjem Svjetskom danu mladih? Što očekuješ od ovogodišnjeg susreta?

Jesam, bila sam u Australiji prije dvije godine. Bilo je odlično! Oduševilo me toliko mladih ljudi različitih nacionalnosti, a australski Hrvati su nam prilazili u nadi da poznajemo njihovu rodbinu iz Lijepe naše. Bilo je mnogo radionica na koje smo mogli otići, a cijeli grad je bio preplavljen zastavama. Upoznala sam ljude iz zemalja za koje se rijetko čuje, nevjerojatno iskustvo. Obitelji su bile tople i srdačne, tako da smo i danas u kontaktu. Upoznali smo i njihov način života, što je prednost ovakvih susreta. U Madridu ljudi i topline može biti samo još više. Očekujem puno više mladih i još dinamičniji susret, ipak smo u Španjolskoj. Nadam se da ću upoznati mnogo dragih ljudi i razmijeniti iskustva i dojmove iz vlastitih zemalja.

Papa će tijekom molitvenog bdjenja u subotu odgovarati na pitanja mladih. Da imaš takvu priliku, koje pitanje bi mu postavila?

Pa trenutno me najviše zanima što ga se najviše dojmilo na susretu s mladima u Zagrebu. Ipak je tu bilo mnogo truda uloženo, a on je izgledao stvarno sretno. Nadam se da mu se nešto lijepo urezalo u pamćenje kako bi se naše Hrvatske rado sjećao.

Autor: Elizabeta Mikulić

Objavljeno: 06. 08. 2011. u kategoriji Svjedočanstva