Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Svaka žena zaslužuje biti voljena

Svaka žena zaslužuje biti voljena

„Žena je nastala od muškarčevog rebra. Ne od njegovih stopala da se po njoj gazi, ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu bude jednaka. Ispod ruke da bude zaštićena i pokraj srca da bude voljena.“

Žene su uistinu čudesna bića. Zbog njih su se vodile bitke i ratovi, njima su posvećeni najljepši stihovi i stvarana najvrjednija umjetnička djela. No, te povijesne crtice, pjesme i umjetnička djela na kraju balade u svojoj biti postaju objekti, predmet divljenja. Danas, nažalost, unatoč svim našim naporima da kao društvo sazremo, postanemo bolji i tolerantniji ljudi, žene u mnogim situacijama postaju objekti. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da svakodnevno na tisuće žena diljem svijeta trpe nasilje? Kako objasniti da u stoljeću kada su ljudska prava toliko napredovala, kada na čelnim mjestima stoje žene, još uvijek postoje barbarski činovi nad drugim ljudskim bićima?

Nasilje nema opravdanja

Ujedinjeni narodi 17. prosinca 1999. godine donijeli su odluku da će se 25. studenog diljem svijeta obilježavati Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Na taj dan 1960. godine u Dominikanskoj Republici, odlukom diktatora Rafaela Turijilla, pogubljene su sestre Mirabel zbog aktivne borbe za demokraciju i pravdu, te dostojanstvo svakog ljudskog bića. Obilježavanje dana borbe protiv nasilja nad ženama ponovno će u fokus javnog interesa staviti poražavajuće statistike, tužne ljudske priče o propadanju obitelji i teškim stradanjima žena koje su samo željele voljeti i biti voljene. Imati jedan takav dan u godini vrlo je važno, ali još je važnije tom problemu posvetiti svaki dan. Važnije od tog dana je ne okretati glavu od nasilja koje se događa u našem susjedstvu, važnije je zaustaviti šutnju i razaranja, važnije je posvijestiti svakom ljudskom biću, neovisno o tome je li riječ o ženi ili muškarcu, da nasilje nema opravdanja, da ono nikada nije rezultiralo dobrim. Više od šokantnih televizijskih spotova i novinskih natpisa poput: "U Hrvatskoj je svakih 15 minuta zlostavljana jedna žena", je stvoriti društvo u kojem žena dobiva svoje pravo mjesto, u kojem je ona vrjednija od pogleda, slatkorječivih stihova i viteških borbi za njezinu ljubav. Važnije je stvoriti društvo koje će ženi dopuštati da bude ono što ona želi biti – istodobno hrabro i krhko biće koje u sebi ima dovoljno ljubavi da ju prenese na novi život.

Podignimo glas, otvorimo oči i zaustavimo nasilje

Postoji jedna priča, nije toliko potresna kao one koje biste o ovoj temi mogli pogledati u dnevnicima ili pročitati na internetu, ali možda na poseban način oslikava ovu problematiku odgovarajući na pitanje: zašto žene plaču? 

Dječak upita svoju majku: "Zašto plačeš?" "Zato što sam žena" – odgovorila mu je. "Ne razumijem" – rekao je dječak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš". Kasnije je upitao oca: "Zašto mama plače bez ikakvog razloga?" "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" – bilo je jedino što mu je otac znao reći. Dječak je odrastao i postao muškarac i još uvijek se pitao zašto žene plaču. Na kraju je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je: "Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?" Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene djece. Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njeno dijete veoma povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove greške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njenu snagu i odlučnost da stalno bude uz njega. I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo njeno na korištenje kad god joj zatreba. Vidiš, sine moj, ljepota nije u odjeći koju nosi, u njenom tijelu ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njenim očima jer to je ulaz u njeno srce – mjesto gdje stanuje."

Dječak iz ove priče poželio je razumjeti žene, odrastajući tražio je odgovor na svoje pitanje i u tom traženju imao je dovoljno strpljenja i ljubavi. A strpljenja i ljubavi nam kronično nedostaje. Govoriti o nasilju nad ženama znači govoriti o nedostatku ljubavi. I pri tom ne mislimo na nedostatak romantične ljubavi, nego na nedostatak one istinske ljubavi u kojoj su muškarac i žena jedno. Nasilje nad jednim, nasilje je i nad drugim. Udarajući svoju suprugu ili djevojku, muškarac nanosi bol samom sebi. Stoga, podignimo svoj glas, otvorimo svoje oči i zaustavimo nasilje.

Autor: Martina Andrijević

Objavljeno: 25. 11. 2015. u kategoriji Prigodno