Svjetski dan beskućnika

Beskućnici su ljudi od krvi i mesa

Beskućnici su ljudi od krvi i mesa

Svjetski dan beskućnika obilježava se 10. listopada čime se želi podići razina svijesti o problemu beskućništva. Želi se i smanjiti predrasude jer beskućnici su žrtve negativnih stavova i predrasuda društva koje ih okružuje, a to ozbiljno narušava osjećaj njihove vrijednosti jer percepcija o beskućnicima u javnosti je loša i često su etiketirani kao klošari i pijanice. 

Tužno je što tako lako dignemo ruke od čovjeka, a zaboravljamo da svaki čovjek u sebi nosi bogatstvo vrijednosti i svatko tko želi raditi na sebi - treba dobiti drugu priliku! Činjenica je da je svatko beskućnik iz drugačijeg razloga jer svatko nosi svoj teret života, ali nemaju svi istu snagu ni sposobnost borbe i snalaženja u svim životnim situacijama. Događa se da jedan problem stvara drugi i osoba se vrti u začaranom krugu iz kojeg je svakim danom sve teže izaći pa na kraju kada dosegne dno, ne zna kako se dignuti i nastaviti dalje.

Najveći problem je osjećaj odbačenosti i neželjenosti

Beskućnici nisu jedina ugrožena kategorija društva, ali sigurno su najneomiljenija jer to su odrasli ljudi koji su u svom životu donijeli krive odluke, nisu se mogli oduprijeti poroku koji je na zavladao njihovim životom i izbacio ih na ulicu, možda su imali kredit u švicarcima ili nekome bili jamac za kredit, a možda im se supružnik ubio i od izgubljenosti zbog cijele situacije zanemarili su sebe i sve oko sebe pa se našli na ulici. Bezbroj je različitih priča i razloga ali jedno je isto – beskućnici su ljudi od krvi i mesa, baš kao i svatko od nas. Svi su oni rođeni kao slatke male bebe i rasli s velikim snovima i planovima o sreći i uspjehu. Ipak, stvarnost je drugačija, a najveći problem je osjećaj odbačenosti i neželjenosti. Beskućništvo je kompleksan problem i spada u vrh socijalnih problema društva jer beskućnici žive na margini margine te su sve masovnija pojava u društvu. Svjetski dan beskućnika podsjeća na sve ono trulo u društvu i najgore što možemo napraviti je samo osuđivati jer želimo li društvo koje napreduje u pozitivnom smjeru, nužne su pozitivne promjene kojih je svatko od nas dio, a to možemo ostvariti samo zalaganjem svakoga od nas ponaosob. 

Problem beskućništva nije samo to što je riječ o ljudima koji su na ulici, žive u uvjetima nedostojnim čovjeka, ponekad više gladni nego siti, već je riječ o problemu naše zatvorenosti da pomognemo. Problem je u činjenici da iako se s nečijom različitošću možda ne slažemo, da razumijemo i poštujemo tu različitost, da ne iskorištavamo tuđu naivnost i ne prejedamo se našeg egoizma već si dopustimo luksuz jednostavnosti, poniznosti, razumijevanja i prihvaćanja drugog čovjeka. Što se to dogodilo s nama ljudima? 

„Ulaznica u bolji svijet“

6. listopada u Zagrebu je održana prodajna akcija novog broja „Uličnih svjetiljki“, a to je prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama. U projekt sam uključena volonterski i mogu reći da su Ulične svjetiljke zaista rasvijetlile mnoge stvari. Časopis je specifičan zbog tematike kojom se bavi jer govori o beskućnicima, siromašnima, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama odn. ljudima s ruba društva, a kojima je ovaj časopis „ulaznica u bolji svijet“. Beskućnici-prodavači Uličnih svjetiljki žive jako skromno, ali odlučili su dio iznosa od prodaje tijekom akcije s volonterima donirati za pomoć potrebitoj obitelji sa školarcem. Ova divna gesta prodavača i činjenica da su beskućnici odvojili dio novaca za kupnju potrepština za školarca, bit će vrijedan poticaj tom školarcu da shvati važnost znanja i truda te nauči kako nikad ne možemo znati što nam sutra nosi i ako ostanemo bez svega, ostaje nam ono što je u nama, a to nam nitko ne može uzeti. 

Beskućništvo je problem čije rješavanje je zahtjevan proces jer svaka osoba svijet je za sebe i vlasnik je svojih problema i ograničenja. Zato je važno upoznati svakog pojedinca kao osobu u cjelosti, a kako bi ga se moglo razumjeti i pomoći mu na kvalitetan način. Važno je čovjeku u problemu pristupiti strpljivo i s puno ljubavi kako bi osjetio da je u njemu/njoj prepoznata vrijednost čovjeka. 

Sretnete li kojeg beskućnika na ulici, pogledajte ga s poštovanjem, kao čovjeka. Ne zaboravimo da je svaki novi dan prilika da napravimo nešto dobro, a budemo li tu odluku živjeli iz dana u dan – svijet u kojem živimo postat će ljepši i radosniji.

Autor: Vlatka Burić

Objavljeno: 12. 10. 2015. u kategoriji Prigodno